Agrovapno

Na temelju mnogobrojnih istraživanja zaključeno je da se najučinkovitije djelovanje poboljšivača tla (bez pojava mogućeg štetnog djelovanja u prvoj vegetaciji nakon primjene zbog blokiranja nekih mikroelemenata) postiže postepenom, a ne potpunom neutralizacijom zemljišta, što podrazumijeva i primjenu količina manjih (25-50%) od onih koje su potrebne za potpunu neutralizaciju.

Upotreba

Prije upotrebe poželjno je učiniti analizu tla. Optimalna količina AGROVAPNA ovisi o tipu tla, opskrbljenosti tla hranjivima i pH vrijednosti te vrsti usjeva. Preporučljivo je dodavanje AGROVAPNA u intenzivnoj gnojidbi dušičnim i NPK gnojivima! Tako je za neutralizaciju svakih 100 kg uree potrebno dodati 46 kg AGROVAPNA, a visokokoncentriranih NPK gnojiva 17-22 kg AGROVAPNA.

  • jako kiselo tlo (pH 3.3-3.5) 7-10 t/ha
  • kiselo tlo (pH 3.5-3.8) 3-7 t/ha
  • srednje kiselo tlo (pH 3.8-4.1) 1.5-3 t/ha
  • slabo kiselo tlo (pH 4.1-4.8) 0.5-1.5 t/ha

Primjena

Radi boljeg miješanja sa zemljom, preporuča se primjena na suhom tlu i dobra homogenizacija s površinskim slojem prije dubokog zaoravanja (tanjuranje). Primjenom se uz uporabu ostalih klasičnih mineralnih i organskih gnojiva, mogu prinosi na kiselim tlima povećati (u ovisnosti od uzgajane kulture i zatečene kiselosti tla) od 10% do više od 60%.

Upotreba poboljšivača tla višestruko se odražava na unapređenje poljoprivredne proizvodnje kroz:

1. ekološki moment: dozvoljena je njihova primjena u proizvodnji ekološke hrane
2. proizvodni moment: stvaraju se pretpostavke za veću iskoristivost ostalih gnojiva što dovodi do povećanja prihoda
3. financijski moment: njihovom primjenom smanjuje se utrošak ostalih gnojiva čime se ostvaruje ušteda

  •  
    • vrijeme primjene:

    prije osnovne, duboke (rigolanje) meliorativne ili redovne obrade tla, najčešće se provodi ljeti ili u ranu jesen kad zemljište nije mokro. Zbog praskaste granulacije primjenjuje se po nevjetrovitom vremenu.

  •  
    • način primjene:

    ravnomjernim nanošenjem (ručno ili odgovarajućim strojnim vučenim razbacivačima, specijalno prilagođenim za praškasta gnojiva) po površini zemljišta. Poslije zaorati ili zatanjurati.

Namjena

  • Kalcifikacija tla – postiže se produktivnost tla. Ion kalcija i/ili magnezija iz materijala za poboljšanje tla istiskuje ion vodika (H+ ) iz čestica gline. Vodikov ion (H+) čini tla kiselima. Oslobođeni ioni vodika vežu se s ugljikovim dioksidom (CO2) oslobođenim iz kalcij karbonata i kalcijevog i magnezijevog karbonata u ugljičnu kiselinu (H2CO3). Ugljična kiselina nije postojana u tlu pa brzo prelazi u ugljikov dioksid (plin) i vodu. Ovim procesom ioni vodika (H+) sudjeluju u procesu stvaranja vode, smanjujući kiselost tla)
  • Biljna ishrana (uzgajane kulture mogu svojim korijenom urasti i dovoljno duboko prodrijeti u tlo samo ako je ono rahlo i dobro razmrvljeno. Samo takvo tlo opskrbljuje biljke dovoljnim količinama vode i hranjiva. Uz glinu i humus, vapno je treća nužno potrebna tvar za oblikovanje grudica tla.
    Primjenom vapna raste dostupnost hranjiva inače nedostupnih u kiseloj sredini (to se osobito odnosi na fosfor), poboljšava se struktura tla, smanjuje pokretljivost aluminija, željeza i mangana koji su u većim količinama toksični u tlu i stimulira biološka aktivnost tla (gliste).

 

Napomena

Nedostatak kalcija u biljnoj ishrani uzrokuje odumiranje vrhova mladih biljaka
otpadanje pupova, degeneraciju korijena, slabljenje stabljike, tamnjenje listova
Simptomi nedostatka kalcija prvo se zapažaju na mladom lišću kao kloroza. Biljke sporije rastu, usporen je rast korijena. U kasnijim fazama nedostatak kalcija zapaža se kao nekroza gorke pjege na plodovima.

MAGNEZIJ je važan kao sastavni dio zelene biljke jer je ugrađen u strukturu klorofila; također sudjeluje u izgradnji stanične stjenke i važan je kao aktivator enzima. Nedostatak magnezija očituje se kao rubna i međužilna kloroza, a rubovi lista savijaju se prema gore.